INVENTURA
- Details
- Published: Wednesday, 09 July 2014 21:42
Zadnjih 10 godina, moj život je isprepleten s plesom na različite načine – učenjem, podučavanjem, nastupima, pisanjem o plesu, proučavanjem kako ples utiče na druge aspekte našeg života, proučavanje glazbe i povijesti ….
I još uvijek me inspirira i ushićuje, ali …
Taj mali 'ali' …
Zadnjih mjeseci me puno poznatih pitalo da li sam prestala plesati jer moje plesne aktivnosti nisu toliko javne.
Nisam prestala plesati jer još uvijek ne mogu zamisliti svoj život bez plesa, ali definitivno sam uzela mali odmak.
Počelo je prošle godine s problemima sa zdravljem.
Bol u kuku je u par dana postala neizdrživa – jedva bi obukla čarape, a svaki ples je bio borba.
Nakon hrpe pretraga i tretmana – bol nije do kraja nestala, ali barem sam znala da uzrok nije posljedica plesa.
Plesanje je zahtijevalo puno dulje zagrijavanje prije i istezanje i odmor nakon treninga, plus nošenje s boli koja je bila konstantna.
Kako vjerujem da nam tijelo šalje poruke kada se svjesno ne želimo suočiti s nečim, iskoristila sam tu borbu s boli da preispitam svoj odnos s plesom.
Kad već ne mogu plesati onoliko i kako sam navika, mogu razmisliti o tome što me veseli kod plesa i što mi znači.
Ukratko, zadnjih godinu dana sam probala nadoknaditi sve ono što sam godinama propuštala zbog večernjih treninga – kino, kazalište, plesne predstave, serije, knjige …
Vodila sam jednu grupu, par puta nastupala, bila na radionicama i predstavama, te pogledala puno snimki orijentalnog plesa.
I stalno sam pratila svoje reakcije – razočaranje, bijes, dosadu, veselje, nezainteresiranost, inspiraciju, znatiželju, nestrpljivost, uzbuđenje, strast, …
I tako sam se prisjetila zašto sam počela plesati i što je ono što me veseli i nadahnjuje.
A o tome detaljnije uskoro.