Pamćenje koreografije je vještina koja se može naučiti i usavršiti s vježbanjem.
Postoje različiti pristupi i svaka plesačica razvije svoju metodu, ovo su ideje koje vam mogu pomoći.
1. KOREOGRAFIJA U PISANOM OBLIKU
U vrijeme kada su digitalne kamere i internet svima dostupni, mnoge od nas se oslanjaju na video snimke kao podsjetnik za učenje koreografije. Ipak, nemamo uvijek pri ruci računalo ili TV, a i kada se koncentriramo na praćenje snimke, ne poklanjamo dovoljno pažnje na neke detalje.
Polaznice tečajeva/radionica uglavnom dobiju koreografiju u pisanom obliku, a ako niste, probajte same napraviti bilješke.
Način zapisa koreografija koji se koristi u svijetu orijentalnog plesa nije standardiziran, ali svaka učiteljica ima svoju metodu i vokabular, pa ga se potrudite usvojiti. A s vremenom ćete se naviknuti same pisati bilješke.
Zapis koreografije bi trebao na logičan način podijeliti 'kitice' i 'refrene' pjesme s vremenskim oznakama, smjerove u kojima se plesačica kreće, smjer u koji je okrenuta, korake, pokrete tijelom i položaje ruku. 2. KOREOGRAFIJA JE KAO PUZZLE
Koreografiju često možemo usporediti s poezijom, pa zato govorimo o 'kiticama' i 'refrenima'.
Refreni su dijelovi koji se ponavljaju i muzika se lako 'lovi' za uho. Ponekad ih je više u pjesmi, pa ih onda zovemo kombinacijama (combo).
A kitice su samostalne cjeline. Naučite ih zasebno i za početak se ne opterećujte na koji način se spajaju.
Tu su još i prijelazi u muzici koji spajaju različite cjeline. Iako se u plesu svaki pokret izvodi u ritmu, ako vam neka kombinacija zadaje problema, ponavljajte ju bez brojanja dok niste sigurne da znate korake, na kojoj nozi je težina, u kojem smjeru se krećete, te gdje su akcenti i ruke.
Nakon toga probajte uz brojanje, koje možete postepeno ubrzavati, dok ne dođete do brzine koju zahtijeva koreografija. |